little boxes where r u?

Objectified trailer

Ovo će biti zanimljivo - dokumentarac o dizajnu stvari kojima smo svakodnevno okruženi...

Sretna Nova!

Želim Vam puno sreće, zdravlja, ispunjenja želja i naravno love ;)

Headlines

Htjeli mi to priznati ili ne prijelomni trenuci u životu se dogode bez ikakvog upozorenja. Možemo planirati svaki detalj našeg postojanja. Možemo vizualizirati budućnost nadajući se da svemir čuje naše želje. Ali veliki trenuci nas gotovo uvijek uhvate nespremne.

Sjedili smo na Korzu kao i bezbroj večeri prije te. Pričali o istim stvarima kao i bezbroj priča prije. No taj trenutak je bio presudan. Jedan kratki dio beskonačnosti koji je mogao u potpunosti izmijeniti sve na što sam navikao. Sve što jesam.

Zaista je čudno kako se stvari prije velikih događaja poslože. Kao da još jednom igramo na strani sudbine tu lucidnu igru života. Pitate li se ikad na što su mislili ljudi o kojima ste čitali u crnoj kronici? Kako su se u tom trenutku osjećali? Što ih je natjeralo da se ponesu kako su se ponijeli? Je li to što čitate jedina strana istine?

Kao i uvijek bitno je ono što postanemo poslije. Dozvolimo li tom događaju da nas definira ili ga samo prihvaćamo kao mali komadić ogromne slagalice koja će se posložiti u našu korist kada to najmanje budemo očekivali.

Dok smo stajali na prljavoj riječkoj ulici počeo sam shvaćati da je možda izdaja za koju smo mislili da neće nikada biti oproštena zapravo samo krivo odigrana karta u krivim okolnostima. Je li Juda suprotno našem vjerovanju možda bio jedan od rijetkih koji je vidio veliku sliku? Bi li se Brut drugačije ponio da nije pao pod utjecaj krivih ljudi? To možda nikada nećemo doznati ali sigurno je da se na muci poznaju junaci. Pa makar mislili da su antijunaci. Nekada malo sive nijanse čini veliku razliku. Katarza obojana u sivo koja predstavlja malo boje u crno-bijeloj stvarnosti.

Htjeli mi to priznati ili ne prijelomni trenuci u životu se dogode bez ikakvog upozorenja. Bez promo spota, bez kul glazbe u pozadini, bez nepogrešivo grešnog osmjeha broj tri manekenke koja gleda na vas. Na kraju dana je na svakome od nas da odlučimo kako ćemo gledati na njih.

MojBlog

Volim čitati i Blog.hr i MojBlog.hr i Bloger.hr naslovnicu ali tko će održavati tri bloga istovremeno...
Šteta da ne postoji jedinstven User ID pa da npr. komentiram na Blog.hr a da klik na moj username
preusmjeri na Tom2y.MojBlog.com gdje uvijek pišem ...

:)

The Fun Starts Here

Sjećate se siječanjskog posta kada sam rekao da moram poslati CV za Brand Ambassadora Tuborg Greena? E, pa ta priča ima svoj nastavak koji nisam stigao ispričati…

Nakon poslanog CV-ja (koji me btw impresionirao dok sam ga pisao, shvatio sam da sam stvarno radio dosta toga relevantnog :)) u 2. mjesecu su me pozvali na intervju koji se održavao u Matuljima, blizu Rijeke. Pošto znam da je jedan frend iz AIESEC-a radio nešto slično za Red Bull razgovarao sam sa njim o tome što bi posao trebao biti i što bi me mogli pitati na intervjuu. Na intervju (koji se održavao usred projekta koji sam radio i normalno bio sam premoren) sam došao poprilično samouvjeren [op.b. kao inače nisam]. Kada sam došao i predstavio se rekli su „aaa ti si Tomislav, tebe je Vanja htjela upoznati“ (Vanja iz Imago marketinške agencije), naravno što reći, jasno je da me je već to užasno motiviralo. Ostatak intervjua je super prošao, a kasnije sam sa hostesama koje sam upoznao išao na ručak u Opatiju (njihova menza je btw pravi restoran sa pravom hranom). A onda sam otišao u Zadar odmoriti se od svega i par dana poslije uslijedio je poziv iz Carlsberga da mi kažu kako sam dobio posao! Tako je, ja – Tomislav sam sada službeno Tuborg Green Brand Ambassador! U četvrtak i petak smo imali kick-off u Delnicama u hotelu Risnjak (u kojem sam bio na zimovanju u 7. ili 8. osnovne i bilo je super sjetiti se svega). 26 ljudi iz cijele Hrvatske, uključujući i koordinatorice hostesa, ljude iz Carlsberga, te Imaga. Ekipa me stvarno oduševila, skompali smo se bez beda. Iz Rijeke su od hrpe prijava kako su nam rekli izabrali nas trojicu. Iako su u početku zacrtali dvoje ambasadora, kažu da smo im bili tako super da se nisu mogli odlučiti! Sve je bilo plaćeno i mogli smo naručivati što god smo htjeli na račun firme. Prošli smo malo đir i po Delnicama, pa smo se i slikali sa jelenima i srnama :) uglavnom sve skupa preoduševljen sam sa svim i jedva čekam da počnemo raditi promocije!

I izgleda da je stvarno istina da kada ti se jedna vrata zatvore, druga se otvore, činjenica je da ponekad trebaš znati kada nastaviti ulagati energiju u nešto, a kada krenuti dalje. Mene je ovaj korak doslovno preporodio!

I Have a Dream

Zanimljivo je kako ti male stvari mogu pokvariti dan, tjedan ili čak mjesec, a istovremeno ti takve male stvari mogu popraviti mjesec, godinu ili čak život ako vjerujemo u butterfly effect. Problem je uvijek u nama, kao i rješenje, samo je pitanje hoćemo li ga uspjeti pronaći. A to ne ovisi uvijek o nama. Ponekad smo bespomoćni pred svojom zatupljenošću vlastitom moći uvjeravanja samih sebe da je nešto upravo onako kako mislimo da želimo da bude iako to vjerojatno nipošto ne želimo, ali si to ne možemo priznati jer smo preslabi. Još samo tjedan dana moga ovosezonskog boravka u Rijeci. Što sam se više približavao odlasku činilo mi se da vrijeme sve više usporava, dok se nije potpuno zaustavilo u samom trenutku moga odlaska. Flashback-ovi su toliko moćni da intenzivno proživljavam svaki djelić sekunde trenutaka koji su zbog nekog, ponekad meni nepoznatog razloga, ostali urezani u mom pamćenju. No, niti žalim zbog tih trenutaka, niti mi je drago da su prošli. Oni će uvijek biti tu, i beskonačno se ponavljaju iako možda ne možemo shvatiti kako i zašto. Ponekad ih pokušavamo potisnuti, ponekad ih očajnički tražimo, no nije bitno kakvi su ti trenuci bili, važnije je što su oni učinili za našu sadašnjost… važnije je što sada osjećamo upravo zbog tog djelića sekunde kojega se vjerojatno više jasno ni ne sjećamo. Imam osjećaj kao da sam na ogromnom morskom valu koji se toliko usporio da izgleda kao da se više uopće ne pomiče. Znam da će se već slijedeći trenutak strmoglaviti takvom brzinom da ga možda nitko osim mene neće više ni vidjeti. Nisu vidjeli da se kreće, niti sada mogu vidjeti da je nestao.

Nažalost u našoj svakodnevici prečesto smo oni koji ne mogu vidjeti da se val miče, oni koji zanemaruju predosjećaj da je val tu i oni koji jure u svojim malim životima misleći da su upravo naši problemi nešto najgore što se može dogoditi. A jedina dobra strana toga je da možemo osjetiti kako nas ispunjava osjećaj ponosa kada otkrijemo da je val tu, ali tada on već nestane… a na nama je da se potrudimo da ga slijedeći put opet pronađemo.

Background: Coldplay – „Twisted Logic“

I've blogged it all before...

Već sam 3 bloga započeo i nikako da ih dovršim. Kad sam imao inspiraciju imao sam obveza i sad kad bi baš htio pisati nikako mi ne ide. Možda je problem što očekujem previše od onoga što napišem. Očekujem da kad za godinu dana pogledam taj blog mogu reći wow, ovo je stvarno dobro (što mi se događa za neke stare unose). Danas je sunčano, maloprije sam uzeo dvije bijele kave i pogledao „Dvornikove“. Moram priznati da mi se prva epizoda nije baš svidjela, dok mi sad postaju sve zanimljiviji. Što se tiče faksa, zasada sam sve riješio, jedino još čekam rezultate kolokvija iz matematike (koju sam koma napisao, ali ok). No dobro, i da mi ostane taj jedan ispit nije bed… ma, zapravo je. Ne da mi se ići na usmeni i učiti svu tu teoriju… Kao da se opet vraćam na maturu u srednjoj školi. Zadnjih dana sve više razmišljam kako želim svoj stan. Znam da je to malo preambiciozno za jednog studenta, ali što ću. Uvijek sam želio nešto više. Najbolje je što smatram da uopće nije nemoguće da mi se to i ostvari. Snažno vjerujem u moć pozitivnog razmišljanja. Ali treba uvijek misliti i na ono: „Pazi što želiš jer bi ti se moglo i ostvariti…“ Kada sada gledam na neke stvari koje sam želio nekada vidim da nije tako loše da se nisu ostvarile. Naprotiv, dobro je baš onako kako je ispalo… baš… savršeno? ;)

all the good things must come to an end

Približavamo se kraju praznika (barem mi na faksu) i za samo par dana se vraćam u svoju užurbanu svakodnevicu u Rijeci. Sada ću opet krenuti u teretanu, tako da na spavanje do kasno koje sam prakticirao ova dva tjedna mogu zaboraviti. Još su mi sad uskoro i kolokviji (koje se nadam da ću proći jer bi mi baš bio bed da sad ne prođem ovaj krug kolokvija kada sam prvi prošao) tako da će biti naporno. Žao mi je što uz Taru neću moći biti ostatak njezina oporavka, ali bar doktor kaže da će sve biti ok. Istina je da mi Rijeka i život tamo stvarno fali, no naravno, uvijek se super vratiti doma i pošteno se odmoriti. Odmor mi je definitivno trebao, morao sam se malo maknuti iz cijelog tog svijeta, ali sad sam „napunio baterije“ i spreman sam na povratak. Imam osjećaj kao da sam se full udaljio od nekih ljudi sa kojima sam do jučer (hmm, do prije pola godine) bio super. I iako je to možda žalosno, nije mi to toliko teško palo, odavno sam prihvatio da se život odvija u sezonama i da nova sezona znači i novu ekipu. Sutra idemo kod frenda na neku feštu, a onda u nedjelju oooodlazim, van iz ovog grada, stavljam copyright na mučna sjećanja…

Prvi blog.hr-post

Evo, napravio sam nesto sto sam tvrdio da nikada necu, napisao sam post na blog.hr.
Inace, vec vise od godine dana vodim blog na MojBlog servisu.
Tom2y.MojBlog.com
Ovdje sam otvorio blog samo da mogu komentirati postove ljudi koji su zabranili anonimno komentiranje,
a usput se reklamiram :))

Pozdrav bloggeri sa blog.hr :))